ZNANSTVENA POZADINA NASTANKA PROMJENA UNUTAR MOZGA ZBOG TRAUME (PTSP)

(Odlomak iz stručne knjige posvećene PTSP-u i oporavku, Vaša Brigita)

EMDR (EYE MOVEMENT DESENSITIZATION AND REPROCESSING)

U liječenju PTSP-A, metoda koja se pokazala jako učinkovitom iako je još uvijek sve u empirijskim okvirima, jeste EMDR (EYE MOVEMENT DESENSITIZATION AND REPROCESSING).
Na čemu se zasniva ova metoda? Dok se osobu ‘vraća’ u traumatični događaj razgovorom i to u najteže podnešene trenutke i dok ih se osoba prisjeća, u isto vrijeme ona očima i prati terapeutov prst ili kemijsku koji se pomiče ispred očiju. U čemu je poanta? Dok osoba razgovorom emotivno i dotiče najtraumatičniji dio u sjećanju ona u isto vrijeme biva ometana (DESENZITIZACIJA) vanjskim faktorom (micanje terapeutovog prsta, kemijske, lupkanja dlanovima ili prstima ritmički itd) te se smatra kako se na taj način traumatska iskustva tada povezuju s bezopasnim podražajima pri čemu se opet vraćamo na kognitivno-bihevioralnu terapiju jer se tako odvija kognitivno restrukturiranje. Osnovna teorija na kojoj je ova metoda zamišljena jeste da TRAUMA UZROKUJE OŠTEĆENJE NEURONSKIH KRUGOVA PAMĆENJA. Traumatska sjećanja bivaju podloga za mnoge disfunkcijske reakcije stoga ih je bitno reprogramirati u ona koja će za posljedicu imati vraćanje osobe u normalno funkcioniranje počev od ‘popravka neuronskih veza’. Kako? NOVIM POGLEDOM NA STARE STVARI. Zašto je jako bitno traumu dodatno obraditi? 
Između ostalog ako se smatra da trauma uistinu ostavlja za posljedicu oštećenje neuronskih veza u mozgu, jako je bitno to oštećenje popraviti. A da bi se popravilo mora se doći do tog mjesta i to u ovom metodi putem razgovora o tome uz pomicanje očiju oboljelog (ili u budućnosti i bezopasnim, neškodljivim a korisnim doticajem dijela mozga gdje se znanstveno dokaže da su pohranjene informacije o traumi, ne bi li se na tom mjestu ili onome zaduženome za pohranu novih informacija, informacije i mijenjale u one korisne za oboljelu osobu). Smatra se da učinkovitost EMDR-a leži u adaptivnom procesuiranju informacija, neki smatraju u poboljšanoj komunikaciji između dvije hemisfere mozga, međutim još uvijek nema znanstvenih dokaza, sve je još u pretpostavkama, ali kako se metoda pokazala jako učinkovitom i prije svega bezopasnom, njenu primjenu toplo preporučam kod onih osoba kod kojih se zaključi da bi mogla biti učinkovita. 

MOJA TEORIJA je zasnovana na tome da traumatično iskustvo ne dovodi nužno do oštećenja neuronskih veza nego pak do preslagivanja puteva odnosno, stvaranja novog načina razmišljanja na osnov tada i tako posloženih neuronskih puteva što je uzrokovala sama trauma i shodno tome promjena biokemijskih procesa u samome mozgu. Smatram da oštećenja neuronskih puteva primarno nastaju zbog ataka bilo fizičke bilo kemijske prirode na samo moždano tkivo a ako ovdje do takve agresije nije došlo, više sam mišljenja da dolazi ne do oštećenja neuronskih puteva već do njihovog preslagivanja na osnov kojeg se mijenja i način samog funkcioniranja osobe a samim tim i načina razmišljanja. 
Mišljenja sam da samo traumatično iskustvo zbog svoje siline djelovanja bilo akutno bilo kronično, može jako brzo izmijeniti dotadašnje neuronske veze odnosno dovesti do njihovog preslagivanja i za posljedicu imati sve ono što to uzrokuje (promjenu načina razmišljanja - misli, osjećanja, razne fizičke fenomene, funkcioniranje osobe itd.). Pozadina može biti i u promjeni odnosno BIOKEMIJSKOM DIZBALANSU UNUTAR MOZGA odnosno dizbalansu neurotransmitora koji je uzrokovan samom traumom. 

S druge strane smatram da takav određeni, posljedični način razmišljanja ukoliko povlači za sobom povišenu razinu određenih neurotransmitora koji su u toj razini toksični po tkivo mozga, u tom slučaju mogu dovesti do oštećenja.
Isto smatram da postoji bliska povezanost i sprega između lučenja hormona i razine neurotransmitora u mozgu i samim tim ne isključujem mogućnost da se uslijed povećanog lučenja i razine određenih hormona pri stresu i to posebno enormnoj količini pri šoku (trauma) bilo jednokratno ili opetovano, može narušiti ravnoteža neurotransmitora unutar tkiva mozga i pri toksičnim razinama po isto to moždano tkivo dovesti do oštećenja neuronskih putova i svih posljedica vezanih uz iste a ne isključujem i toksično djelovanje samih hormona koji su povišenih u stresu (šoku) na isto.

Ostatak u knjizi.

Vaša Brigita