KADA SVAĐA IMA SMISLA?

(Odlomak iz skore nove knjige posvećene osobnom rastu i razvoju, Vaša Brigita)

KADA SVAĐA IMA SMISLA?
NIKADA (krajnje uvjetno rečeno). ALI JE NEMINOVNA.

A RASPRAVA? ISTO.
SVRHA IM JE ISPUNJENA SAMO AKO SU POZITIVNE I KONSTRUKTIVNE, KAD IM JE CILJ PLEMENIT, A ONE SAME PO SEBI NEŠKODLJIVE PO IKOGA.

ZAŠTO SE DOGAĐAJU?

- ZATO ŠTO IM JE RAZLOG ODNOSNO UZROK (TEMA) 'NABIJEN VISOKIM I JAKIM EMOTIVNIM NABOJEM' A SUDIONICI SE RAZILAZE U MIŠLJENJU SPRAM ISTOG

          - ZATO ŠTO NEKI LJUDI BURNIJE I GLASNIJE REAGIRAJU

- ZATO ŠTO SE PRIJEĐE PRAG TOLERANCIJE 

- ZATO ŠTO SE NEKADA NJOME OZNAČAVA INTIMNI TERITORIJ KOJI JE 'UGROŽEN'

- ZATO ŠTO SE TAKO LJUDI NEKADA BRANE ILI NAPADAJU ALI NAJČEŠĆE SAMO 'ISPUCAVAJU' (rasterećuju).

RAZLIKA IZMEĐU RASPRAVE I SVAĐE

RASPRAVA JE ŽUSTRI RAZGOVOR, NAJČEŠĆE POVIŠENIH TONOVA, TENZIJA I EMOTIVNOG NABOJA OKO NEKE PO NEČEM BITNE TEME, ODNOSNO KONKRETNE SITUACIJE, SUDIONICIMA. Nakon rasprave je najčešće rezultat neki zaključak ali ne i zavada ljudi koji su u nju bili uključeni.

SVAĐA JE ISTO ŠTO I RASPRAVA ALI S RAZLIKOM U 'EMOTIVNOM NABOJU' (OVDJE JE PUNO VEĆI!) OKO NEČEGA TE NAJČEŠĆE S ELEMENTOM ZAVADE NAKON NJE. 

Ovo je dakako moja podjela ne samo kao jezikoslovca već i na osnov elemenata jedne i druge. Naravno, definicije su različite.

Ali bitno je znati čemu rasprave i svađe služe sve i da ih stavite pod istu definiciji.

AKO SVAĐA IZMEĐU LJUBAVNIH PARTNERA NE VODI KA LJUBAVI ILI VOĐENJU LJUBAVI, ONDA BOLJE DA SE NI NE DOGAĐA!

Mudrost Ljubavi i Mudrost Života, BRIGITA ČOLIĆ

Ovo vrijedi za bilo koju svađu (naravno, ne vođenje ljubavi nego ljubav).






AKO CILJ I SVRHA RASPRAVE NISU POZITIVNI I KONSTRUKTIVNI, ONDA JE TO PROMAŠENO DJELOVANJE ODNOSNO BAČENO VRIJEME.

          Mudrost Ljubavi i Mudrost Života, BRIGITA ČOLIĆ

Koliko je rasprava nužna da bi se do konstruktivnog i pozitivnog zaključka došlo?

UOPĆE NIJE NUŽNA. Ali svaka situacija koja nosi visok emotivni naboj može biti okidačem i uzrokom rasprave ili svađe. A to je sve ono do čega je čovjeku stalo; pozadina koja uzrokuje emotivno naelektriziravanje.

SVAKA SITUACIJA KOJA NOSI VISOK EMOTIVNI NABOJ MOŽE BITI OKIDAČEM ILI UZROKOM RASPRAVE I SVAĐE.
Mudrost Ljubavi i Mudrost Života, BRIGITA ČOLIĆ

Uvijek je bolje birati mirnije i smirenije načine traženja rješenja. 

Kako visok emotivni naboj prate i tjelesni pokazatelji, jasno je da će prvi vidljivi biti POVIŠEN TON KOJIM SE STAJALIŠTE BRANI (ILI JE SAMO STAJALIŠTE PO SEBI, UZROKOM ZAPOČINJANJA RASPRAVE) (manje primjetni tahikardija, suha usta, drhtanje, pojačano znojenje, bljedoća kože (simpatički odgovor autonomnog živčanog sustava) a obično baš oni budu i dodatni pokretač i rasplamsivač rasprava (svađa) jer djeluju (dodatno) napadački, agresivno, provocirajuće..




Zašto neki ljudi bolje podnose rasprave a neki lošije? 

Odgovor se krije kako u samoj ličnosti čovjeka i svemu onome što je sudjelovalo u njegovoj izgradnji do razine samokontrole, viđenja samoga sebe te cijenjenja rasprave kao načina komunikacije, odnosno mišljenja (stava) o svrsi samih rasprava. Traume iz djetinjstva igraju bitnu ulogu kao i naučeni obrasci ponašanja te naučena (usvojena) svrha istih.

Postoje ljudi koji se 'vole' svađati (raspravljati) i takvim nastupom sebe doživljavaju kao moćnijima, pametnijima, sposobnijima.

S druge pak strane, postoje ljudi koji uspjehom i nadmoći smatraju kada nekoga isprovociraju na svađu (raspravu) a da sami ne sudjeluju u njoj.

I postoje ljudi koji u svađe (rasprave) ulaze po potrebi a sebe ne doživljavaju primarno kroz takvo djelovanje.

Zapravo, nema neke 'normalnije' uloge odnosno normalnijeg afiniteta niti izbora, ovisno o tome volite li više ili manje kako rasprave tako i sudjelovanje u njima (ovo svakako nije istog značenja), već samo pozitivnijeg i konstruktivnijeg.

Nekada se raspravom uistinu brani nešto čovjeku bitno, ali kažem sve je do emotivnog naboja.

Ponovimo, šta je u raspravama bitno

     
- DA SU NEŠKODLJIVE PO IKOGA
- DA SE SVI MAKSIMALNO MOGUĆE UGODNO I SIGURNO OSJEĆAJU (koliko god zvuči kontradiktorno ali rekoh, rasprava koja je štetna ne uklapa se u konstruktivne i pozitivne)
- DA RASPRAVA IMA SVOJ POZITIVAN I KONSTRUKTIVAN CILJ      (ZAKLJUČAK, SVRHU)
- TE DA NE POTIČE NA AGRESIVNIJE DJELOVANJE OD NJE SAME (a ona sama po sebi u startu se ne definira agresivnom u punom i doslovnom značenju).

NIKAKO JOJ SVRHA NE SMIJE BITI

- PONIŽAVANJE, OMALOVAŽAVANJE, ZASTRAŠIVANJE, MALTRETIRANJE, IZBACIVANJE BIJESA NA NEKOGA.






Rasprave vezujem uz manje emotivnog naboja, svađe uz tematiku sa većim i zato je sa svađama neophodno biti pažljiv jer se čovjek treba više kontrolirati kako ne bi postao rob iste.

KOLIKO JE ISTO MIŠLJENJE O NEČEM BITNO ZA KVALITETAN ODNOS?

ZAVISI OKO ČEGA.


Ako se radi o temi sa VISOKIM EMOTIVNIM NABOJEM, za zaključiti je da se radi o nečem čovjeku jako bitnom (osim ako se ne radi o osobi koja sve shvaća osobno ili se oko svega jednostavno voli svađati ali i to treba poštivati) i u takvim tematikama, isto odnosno slično mišljenje povezuje ljude. Međutim, događa se i da ljudi imaju dijametralno različito mišljenje o nečem čak i stav a da to uopće ne ugrozi njihov odnos. ZAŠTO? ZATO ŠTO IM JE SAM ODNOS BITNIJI OD TEMATIKE RASPRAVE ili pak MANJE BITAN PA PREKO RAZLIČITIH MIŠLJENJA NE PRELAZE ZAPRAVO, SAMO SE EMOTIVNO NE TROŠE OKO RAZLIKA U MIŠLJENJIMA.



Rasprave su sastavni dio života. Kad se naučite konstruktivno i pozitivno raspravljati i sebe kontrolirati a prije toga svjesno znati odlučiti želite li uopće u nekoj raspravi sudjelovati te kako, onda ćete ih doživljavati kao izbor u svakom pogledu koji je do vas, ali i znati pravilno odreagirati kada je drukčije od toga, jer ćete dobro moći procijeniti sugovornike i njihov pogled na samu raspravu, vas te što žele postići svojim sudjelovanjem u istoj.

RASPRAVA JE SAMO JEDAN OD NAČINA KOMUNIKACIJE. NE JEDINI I NE UVIJEK NUŽAN. A I KAD JESTE UVIJEK TREBA BIRATI KONSTRUKTIVAN I POZITIVAN I POČETAK I TIJEK I ISHOD.

          Mudrost Ljubavi i Mudrost Života, BRIGITA ČOLIĆ

Svrha joj treba biti konstruktivna i pozitivna, i tom mišlju se sudionici koliko god je moguće, trebaju voditi bez obzira na trenutačne tenzije.

Za razliku od rasprava koje same po sebi nisu toliko nabijene emotivnim nabojem, odnosno nekim osobnim 'bolnim točkama' sudionika, te završavaju sa istim, sličnim ili različitim stavovima sudionika i možebitnim rješenjem problema (npr. poslovna rasprava ili rasprava oko neke teme iz novina) ali nemaju za posljedicu nekakve zavade između njih, svađe se obično vode sa puno emotivnog naboja jer su sudionici jako emotivno involvirani u tematiku istih, odnosno nisu toliko 'hladnih glava'.

U svađama se često događa da sudionici 'emotivno izgore' dok 'napadaju' zbog svojih stajališta odnosno dok brane svoja stajališta. Međutim, nakon nekog vremena ako je svađa ipak bila pozitivna i konstruktivna, sudionici se mogu osjećati bolje, odnosno 'lakše' jer su 'izbacili iz sebe' šta im je smetalo i šta ih je mučilo. Ipak ponavljam, svađe nisu poželjan oblik komunikacije jer vode osobe umjesto da je obrnuto.

NIJE BIT OKO SVEGA SE SLAGATI,
BIT JE OKO SVEGA SE NE SVAĐATI!

         Mudrost Ljubavi i Mudrost Života, BRIGITA ČOLIĆ

A AKO UĐETE U SVAĐU, SVAĐAJTE SE S MJEROM I OPRAŠTAJTE PRIJE NEGO LI DOĐE DO ZAMJERANJA.

A RASPRAVE VODITE KAO DA UISTINU I TRAŽITE NAJIDEALNIJE RJEŠENJE U I OKO ONOGA OKO ČEGA SE RASPRAVLJATE.

Ostatak u knjizi.



S ljubavlju,

Vaša Brigita