NE LIJEČITE SAMO BOLEST, LIJEČITE I SEBE I SVOJ ŽIVOT

(Odlomak iz nove knjige posvećene osobnom rastu i razvoju, Vaša Brigita)

ŠTA UČINITI KAD SE BOLEST (pogoršanje zdravlja) DOGODI?

Bolest, odnosno pogoršanje zdravlja je nešto s čime se susreće svaki čovjek ne jednom tijekom svog života, već puno puta čak i tijekom jedne godine, ukoliko i nema do tada razvijenu ijednu kroničnu bolest i/ ili nevezano uz njeno postojanje.
U nekom idealnom scenariju, zdrava 'briga' o sebi i kvalitetan život koji uključuje kvalitetne i zdrave odnose, higijenske standarde, socijalni segment s uključenim prihodovanjem, zdravu prehranu (za svakog ponaosob) i fizičku aktivnost, te zadovoljen intelektualni i duhovni apetit (opet za svakoga ponaosob), trebali bi značiti i u konačnici SJAJNO ZDRAVLJE!. No je li uvijek tako?



Dovodi li s vremenom svaka patnja ili svaki stres i dizbalans u svemu navedenome, do pogoršanja zdravlja ili bolesti ili se bez obzira na 'uredan život', bolest može desiti svima?



Svi navedeni faktori su po svojoj ispunjenoj zadovoljenosti neophodni da bi kvaliteta života bilo kojeg pojedinca po njegovim standardima (čitajte, zahtjevima, očekivanim idealnim uvjetima) bila na visokoj razini. Međutim ako ne stavljamo naglasak ovaj put na zarazne bolesti (infektivne) koje su posljedica faktora na koje čovjek često (nikako ne uvijek!) ne utiče, dolazi se do zaključka da dizbalans u bilo kojem gore navedenom, može i dovodi do bolesti.



ŠTA UČINITI KADA SE POGORŠANJE ZDRAVLJA ILI BOLEST VEĆ DOGODI?

Ovdje stavljam razliku između pogoršanja zdravlja i bolesti jer želim naglasiti da ne mora svako pogoršanje zdravlja nužno dovesti do razvijanja bolesti (iako zapravo to već jeste samim time), već može biti samo alarm da treba djelovati da se bolest ne bi razvila, odnosno da bolest ne mora nužno biti dramatična, kronična niti teška ali da je i sama njena pojava opet alarm da nešto treba mijenjati.

Osim možebitne medikamentozne terapije kao načina izlječenja, što na neki način i jeste 'novina', šta je to najčešće?




Većina ljudi koji su doživjeli neki oblik teže bolesti, reći će vam da su

- MALO BRINULI O SEBI I SVOM ZDRAVLJU
- DA SU SEBE STAVLJALI NA ZADNJE MJESTO (da su se zapostavili) I DA IM JE SVE BILO VAŽNIJE OD SEBE I NJIHOVOG ŽIVOTA
- DA SU BILI KRONIČNO POD NEKIM STRESOM (bilo brigom oko financija, hrane, odjeće, znači najosnovnijih životnih potreba, stana 'krova nad glavom', egzistencijom sebe i voljenih suma sumarum)
- DA SU SE OGLUŠIVALI NA ALARME KOJE IM JE TIJELO ČAK I GODINAMA SLALO
- I DA SU ZNALI DA SVE TO MOŽE DOVESTI DO BOLESTI ALI SU I DALJE NASTAVLJALI 'PO STAROM' BILO ZBOG IZGOVORA 'PROĆI ĆE, BIT ĆE BOLJE', nadajući se iskreno da hoće ili da će 'problemi nestati sami od sebe', BILO ZBOG NEMOGUĆNOSTI MIJENJANJA IČEGA ŠTO NE VALJA NA BOLJE.

Svime ovime nameće se novi element terapije a to je medicinskim rječnikom rečeno 'HIGIJENSKO-DIJETETSKI REŽIM'. Šta on podrazumijeva? 

- PROMJENU NAČINA ŽIVOTA U BILO KOJEM SEGMENTU NA POČETKU NAVEDENOM (od prehrane, fizičke aktivnosti do smanjenja razine stresa (raznim metodama relaksacije) itd.) U SVRHU PRILAGODBE NOVONASTALOJ SITUACIJI ODNOSNO POBOLJŠANJU ZDRAVSTVENOG STANJA I PODIZANJU KVALITETE ŽIVOTA.


Zato volim naglasiti da je PODIZANJE KVALITETE ŽIVOTA U SVAKOM POGLEDU NUŽNO NE BI LI ČOVJEK BIO 'ONO ŠTO ŽELI BITI' TE VODIO ŽIVOT KOJI GA USREĆUJE I ISPUNJAVA ZADOVOLJSTVOM, a ono POLAZI OD PODIZANJA KVALITETE ZDRAVLJA.





'DOBRO ZDRAVLJE JE POLAZIŠNA TOČKA VISOKE KVALITETE ŽIVOTA.'Mudrost Ljubavi i Mudrost Života, BRIGITA ČOLIĆ

JAKO JE BITNO, AKO NE I NAJBITNIJE, NE LIJEČITI SAMO BOLEST KOJA SE RAZVILA VEĆ SEBE I SVOJ ŽIVOT!

          Mudrost Ljubavi i Mudrost Života, BRIGITA ČOLIĆ

          ODAKLE KRENUTI? 

      
Uz medikamentoznu terapiju koja vam je prepisana i koje se trebate držati, ako je bolest istu zahtijevala (a vi ste se naravno složili s time) sljedeći korak jeste INTEGRATIVNI PRISTUP BOLESTI.
A šta to znači? Vratimo se na početak poglavlja. Svaki segment koji je naveden treba ovime biti obuhvaćen, ali to možemo reći i ovako - treba raditi na cjelokupnoj čovjekovoj ličnosti, odnosno na njegovoj 

- FIZIČKOJ
- PSIHIČKOJ i
- DUHOVNOJ DIMENZIJI.

JEDAN OD OVIH DIJELOVA JE NAJČEŠĆE OBUHVAĆEN LIJEČNIČKIM PRISTUPOM (ovisno o prirodi primarne bolesti), međutim, jako često se događa, nevezano uz to da je i sam liječnik možda veliki i kvalitetni ekspert, da sam čovjek (pacijent) osjeća potrebu za još nečim na čemu treba raditi sa samim sobom i kod samoga sebe, ne bi li ozdravio (pogotovo kad se radi o težim bolestima). Čovjek je često sam svjestan gdje je problem nastao i kad se radi o nečem što on sam i može promijeniti, čovjek se hvata u koštac sa time.
Kad najčešće? Kad je bolest nastala po njegovoj procjeni zbog nebrige o vlastitom zdravlju i zbog zanemarivanja vlastitih potreba.



Čovjek zbog svega jako često 'iz korijena' mijenja svoj život, mijenja većinu navika, funkcioniranja, aktivnosti, baždari svoje prioritete (počev od ljudi s kojima se druži do ciljeva koje si je postavio) ovisno o svojem pravom osjećanju spram sebe i istih, stavljajući ono što ga ispunjava mirom i zadovoljstvom, srećom, u prvi plan.

1. Većina ljudi mijenja i NAČIN PREHRANE. 

KAKO JE NAJPAMETNIJE PRISTUPITI OVOME SEGMENTU? 

Ako bolest sama po sebi ne zahtijeva poseban režim prehrane, čovjek sam proučava, saznaje i spoznaje, educira se šta voli, šta je zdravo u njegovoj situaciji i shodno tome se mijenja i njegov jelovnik. Isto više manje vrijedi i kada je u pitanju prehrana koja je zbog bolesti preporučena-i u tome, čovjek pokušava naći (uz stručnu pomoć ili vodstvo) šta njemu najviše odgovara, u oba slučaja dok ne nađe ono što je za njega najbolje pozitivno učinkovito i s čime se on najbolje osjeća.

2. Promjenu režima prehrane, često prati i PROMJENA (PRILAGODBA) FIZIČKE AKTIVNOSTI.
Ako bolest dopušta, čovjek si često u dnevni ritam ubacuje neku fizičku aktivnost ovisno o svojim afinitetima i potrebama te naravno mogućnostima (joga, trčanje, hodanje, plivanje...) što se pokazalo jako velikom odskočnom daskom za napredak ka ozdravljenju.

Dokazano je da sama šetnja i boravak na svježem zraku pomažu kako pri održavanju zdravlja tako i pri njegovom popravljanju.

Naravno, jako je bitno i s režimom ishrane i s fizičkom aktivnošću, slušati savjet liječnika kako bi se izbjegle dodatne komplikacije primarnog stanja, ali pravilnim izborom oba, postižu se dokazano ČUDESNI REZULTATI!


Sad dolazimo do nečega što je moglo bi se reći malo kompleksnije za raditi a to je segment PSIHIČKOG I FIZIČKOG. 

Ovisno o njima jako često ovisi i brzina oporavka ali i održavanje te razine dobrog (sjajnog) zdravstvenog stanja.



Pitanja koja se neminovno nameću u ovome su

- 'ŠTA ČOVJEK ŽELI OD ŽIVOTA'

- 'KAKO GLEDA NA TO ŠTO MU SE DOGODILO'

- 'KAKO SE ZBOG TOGA OSJEĆA'

- 'KAKVA MU JE KVALITETA ŽIVOTA UPRAVO ZA VRIJEME BOLESTI?' itd.

Zadiranje u intimnije, dublje sfere samoga sebe, čovjek ne može izbjeći, a niti treba jer se upravo tamo i kriju uzroci i rješenja!

Ono od čega se jako često počinje jeste

PRVO I OSNOVNO- ODBACIVANJE KRIVNJE!



Bolest je nešto s čime se čovjek susreće čak i ako je naizgled uredno vodio život.
KRIVNJA JE NEŠTO, AKO U VAŠEM ŽIVOTU POSTOJI BILO U SMJERU VAS ILI DRUGIH, NA ČEMU MORATE RADITI JER JE ČESTO UZROKOM PADA IMUNITETA A SAMIM TIM I OTVORENIM VRATIMA ZA NASTANAK BILO KOJE BOLESTI kao i BILO KOJI NERIJEŠENI UNUTARNJI KONFLIKT.

     
OŽIVLJAVANJE LJUBAVI PREMA SEBI, ŽIVOTU I DRUGIMA te VRAĆANJE VJERE U SEBE I ŽIVOT su koraci koji vode ka poboljšanju zdravstvenog i cjelokupnog stanja te jako često i ako ne potpunog ozdravljenja, onda do držanja bolesti pod kontrolom.

ZAŠTO JE BITNO DA ČOVJEK LIJEČI I SEBE I SVOJ ŽIVOT A NE SAMO BOLEST?

Bolest kao stanje obično nastaje zbog raznoraznih faktora i njeno očitovanje je često kao što sam rekla rezultat nečega što je imalo jaki negativan učinak na čovjeka (bilo da se radi o vanjskim ili unutarnjim faktorima). Ulazak u borbu sa samom bolešću bez promjene kvalitete života odnosno načina dotadašnjeg življenja, često nije (dugoročno) učinkovita pogotovo kad svijest oboljelog uključuje spoznajni proces da je 'negdje krenulo krivo'. Čovjek sam zaključuje gdje je nešto i zašto krenulo u smjeru bolesti, i sam sebe 'tjera' (potiče) na promjenu jer zna da su neki koraci neminovni ne bi li se ona kao takva i realizirala pozitivno, odnosno ne bi li on ozdravio (a jako često i preživio).

Često ljudi bolest dožive kao 'vapaj' sebe samoga za pozitivnim promjenama, na zaustavljanje nečeg lošeg po njihovo zdravlje (život).

Često otpor prema nečem što čovjek ne želi stvara bolest, kao i odgađanje života koji bi ga uistinu učinio sretnim.
Zato je jako bitno imati to u vidu. Jer sama bolest ponekad jeste alarm da nešto ne valja, alarm da trebate usporiti ili promijeniti smjer ne biste li se spasili i ne biste li živjeli onakav život kakav zapravo želite.

(Ostatak u knjizi)



S ljubavlju,

Vaša Brigita