(Odlomak iz skore stručne knjige 'GORE OD TRAUME' posvećene PTSP-u i načinima liječenje istog. Vaša Brigita)
Proučavajući populaciju ljudi koji su doživjeli neki traumatični događaj i razvili neki od oblika PTSP-a, manje ili više klinički izražen, neosporna je potvrda već znanoga -DA OPROST U PROCESU OPORAVKA IGRA VAŽNU ULOGU.
Dotaći ću se i teme VJERE jer je duboko povezana sa istim, ali krenimo od oprosta.
Oprost i sebi i drugima zapravo ovisi samo i samo o vama.
Iako mnogi ljudi stavljaju naglasak na nečije iskupljenje (koje uistinu može u mnogome olakšati proces, čak ću reći "ubrzati" ga), činjenica jeste da čovjek sam odlučuje može li, odnosno želi li nekome nešto oprostiti, pa i sam sebi.
Čovjek nekada i nesvjesno bira život u suprotnom od toga, ne bi li na neki način 'izravnao račune', umirio sam sebe i razriješio ono što ga nakon nemilog događaja muči.
Iako oprost donosi najveći mir, ovisno o boli i emotivnom pečatu koji je događaj na čovjeka ostavio, mnogi ljudi "izabiru" pronaći mir u onome što je suprotno od njega. Oni obično prolaze dulje pute putanje oporavka, i tek "na kraju", kad vremenska distanca izblijedi tragove od nemilog događaja, i time spone s traumom popuste, oni prestanu trošiti sebe na to, odnosno, taj nemili događaj prestaje njih trošiti (iako ih je na neki način baš on, svime time, uvukao u svoj emotivni vrtlog i iscrpio iz njih svu snagu).
Jedna skupina među svima izabire osvetu, bilo svjesnim uplitanjem u živote sudionika događaja (ako je taj događaj vezan uz druge osobe) bilo sabotiranjem i uništavanjem sebe zbog svega što se dogodilo. Druga izabire potpunu distancu od svega što na taj događaj podsjeća (što se opet svodi na 'uništavanje' samoga sebe, ali u oba slučaja, i jedni i drugi troše silnu količinu snage za to) ne bi li 'izašli iz nemilog događaja'.
Treća skupina, 'radi na sebi' i uglavnom "sama'' prolazi sve što se desilo (ne odnosi se na isključivanje drugih već na skoncentriranost na svoju "nutrinu"). Taj je oblik na neki način 'najbolniji' jer brzo zadire u srž onoga što je traumatični događaj izazvao a to je bol sa svim ostalim pripadajućim emocijama tipičnim za PTSP. Iako najbolniji na neki način, svjesnim radom na tome, ubrzava se proces izlaska iz te bolne priče.
Oprost koristi svima ali mir daje onome tko ga osjeti, bilo zbog svojih djela bilo zbog tuđih, koje osjeti iskrenima.* * *
Jako je bitno zapamtiti da oprost jeste odluka, ali odluka koja iza sebe donosi kao i svaka odluka, određene 'posljedične procese i korake'.
Iako jeste odluka, ne mogu joj svi ostati dosljedni, pogotovo kad ona znači "otpusti sad". To je i proces nakon te odluke. A taj proces traži dosta rada, truda i izdržljivosti više čak i od donošenja odluke da će čovjek nešto oprostiti, pogotovo kad se radi o nečem jako teškom i bolnom za njega. To je izazov, često uistinu životni.(Ostatak u knjizi)
S ljubavlju, Vaša Brigita
Nema komentara:
Objavi komentar