ŽIVOT IZA KULISA

ŽIVOT IZA KULISA 

Važnost dobrog psihičkog i fizičkog zdravlja MEDICINSKE POPULACIJE. 

Mnogi od Vas koji pripadaju zdravstvenom odnosno medicinskom kadru pronaći će se u ovom članku. 

Biti dio medicinskog sustava, onaj tko je samo dio života bio u njemu, zna da to i znači biti KONSTANTNO POD VELIKIM STRESOM I PRITISKOM, šta sebe, šta okoline. 

Nije tajna da su studenti medicine kao i većina medicinski obrazovanih osoba, perfekcionist te da sama okolina ali ponajviše oni sami, imaju velika očekivanja od sebe kao individua u privatnom životu, do sebe kao 'Bogova' koje svakodnevno 'glume' hvatajući se u koštac sa nečim s čime većina ljudi mimo medicine možda i ne bi mogla, a to je LJUDSKI ŽIVOT u svom samom opstojanju, RAĐANJE I UMIRANJE, odnosno, visoka očekivanja od sebe u profesionalnom pogledu. 

Ma koliko finalni produkt obrazovanja bio privlačan, jer većina ljudi mimo sustava vidi samo titule ili povlašteni život, cijeli proces stizanja do tu nije nimalo lagan. 

Bez obzira postojale li 'veze' s kojima se do diploma dolazi ili ne (jer to je ipak tema kojom se većina ljudi bavi), i kad se makne ta senzacionalistička stigma, ostaje činjenica da život nijednog medicinara nije 'pošteđen'. 

Ni jedna veza čovjeka koji je u medicini, ne poštedi ga onoga s čime se svakodnevno mora nositi a 'obični' čovjek možebitno ne bi mogao, a to je ono što sam upravo rekla -VELIKA ODGOVORNOST ZA LJUDSKI ŽIVOT, SEBE, DRUGE, TE ENORMNA KOLIČINA 'PRIZORA' VEZANIH UZ RAZNE BOLESTI I TEGOBE, KOJE VEĆINA LJUDI NIKADA NITI NE SHVATI DA POSTOJE osim npr.za vrijeme nekih vanrednih događaja i situacija, te nošenje s njima, i kvalitetno funkcioniranje bez obzira na njih. 

Medicinski radnik doslovno svaki dan živi i radi na nekoj vrsti 'ratišta' (odnosno bojišta). 

Svaki dan vidi i doživljava i dobitke i gubitke i to u najtežem, ljudskim životima. 

Ma koliko dražesno bilo rađanje novog čovjeka, malenog i nedužnog djeteta, pitajte studente a i učenike medicinske tehničare kakav im je osjećaj bio kad su tome prvi put prisustvovali te s druge strane kako su se osjećali na prvoj obdukciji ili susretu sa prvom smrti. Sve je to dio obrazovanja i opisa radnog mjesta. Ali sa svojom težinom koju ne podnose svi jednako. Jer znamo ono što smo odavno zaključili, nisu svi ljudi isti. To što sam ja nešto lakše doživjela ili preživjela ne znači da će većina itd. 

Svi mi na svijet gledamo svojim očima a taj pogled itekako zavisi i od genotipa i od fenotipa svakog pojedinca te trenutačne kvalitete života, dakako. 

Ovo je prvi u nizu članaka o važnosti držanja do zdravlja i kvalitete života zdravstvenih radnika, od samog početka njihovog obrazovanja do odlaska u mirovinu (penziju) kao nešto na čemu zdušno radim proučavajući samu problematiku godinama sa svrhom unapređenja kvalitete života svih nas u zdravstvenom sustavu, te pronalaska idealnih i ponaosob prilagođenih tehnika i metoda kojima upravo se ista podiže i održava.

Do uskoro, ljubi Vas Vaša Brigita!