PRESUDI LI BRAKOVIMA 'ODJEĆA ZA PO KUĆI' ILI 'PONAŠANJE ZA PO KUĆI'?

(Stara kolumna i odlomak iz knjige 'Brak je mrak ili?, Vaša Brigita)

Koliko li ste često samo čuli kako se za manjak strasti u braku pa čak i raspad braka okrivljuje 'odjeća za po kući'? Pitam se samo, da li brakovi zaista pucaju zbog te bezvezne odjeće ili zbog 'ponašanja za po kući'?

Naravno da je odgovor jasan.

Držati do sebe je nešto što se mora. Brinuti o sebi i svom zdravlju, prehrani, izgledu, sastavni je dio života i svakodnevnice svakog nazovimo, modernog muškarca i moderne žene. 
Međutim, ma koliko samosvijest pojedinca rasla, brak kao zajednica (zajedništvo) je i dalje vruća tema. Tema o kojoj raspravljaju svi portali, časopisi, tema o kojoj se aktivno priča na kavi s prijateljima...
Brak i ono neizbježno pitanje - kako ga sačuvati i kako sačuvati strast u njemu kao s početka priče? (I ljudi nekako više žele sačuvati ono što je bilo nego shvatiti da trebaju uživati u onome što svaki novi dan donosi.)

Brak kao i sve u životu ima svoj prirodni tijek. A svaki tijek ima svoje uzlazne i silazne putanje, te vrhunce, kako u 'uzlazu' tako i u 'silazu'.
Tako je i s (ljubavnim) odnosima. Međutim, LJUDI VOLE I ŽELE DA SU NJIHOVI PARTNERSKI ODNOSI SAVRŠENI I ZATO TEŽE PRIHVAĆAJU PROMJENE UNUTAR NJIH, makar one bila prirodna pojava, a KOJE NISU ODRAZ EKSTAZE I USHIĆENJA KAO NA POČETKU VEZE (jer se smatra da je početak najslađi i najlepršaviji dio svakog ljubavnog odnosa), pa se pitaju kako sačuvati zaljubljenost, kako sačuvati ljubav, kako sačuvati strast...a kao da ne znaju da se ne može sačuvati ono što se ne njeguje.

PROBLEM U MNOGIM ODNOSIMA POČINJE ONOG TRENUTKA KADA SE PARTNER POČINJE PODRAZUMIJEVATI, kada se počne podrazumijevati partnerova ljubav, partnerovo prisustvo, dobra djela, ponašanje i sve ono što od partnera dolazi. 

Kako u svemu, tako i ovdje -kad čovjek počne nešto jako vrijedno u svom životu podrazumijevati i kad se samim tim počne manje truditi oko toga i manje posvećivati tome pažnju, tog trena to počinje i ‘gubiti’.

Normalno je da čovjek ima u životu bolje i lošije trenutke, te da osim ljubavnog odnosa ima još puno 'odnosa'u svom životu i stvari kojima se bavi, i sasvim je normalno da ne može uvijek biti najbolja ‘verzija’ sebe u njemu, kao što ne može svaki dan sa jednakom strašću biti posvećen tome. 
To se od partnera (niti jednoga) ne bi ni trebalo očekivati. 
Međutim, kada se čovjek previše 'opusti' u tom odnosu, tada taj odnos trpi, htjeli to čovjek ili ne.

LJUBAV JE KAO SJEME IZ KOJEG IZRASTE BILJKA.

Mudrost Ljubavi i Mudrost Života, BRIGITA ČOLIĆ

LJUBAV JE KAO SJEME IZ KOJEG IZRASTE BILJKA.
To sjeme traži ljubav i nježnost, pažnju i brigu, da bi iz njega izrasla 'biljka', a onda o čovjekovoj brizi oko nje, zavisi kakva će biljka biti, i na koncu, koliko će cvjetova i plodova davati. 

I ljubav, kao i prava biljka, može preživjeti neko vrijeme bez sunca, vode i njege, ali ne dugo.
Nisu ni sve biljke iste. Neke mogu duže a neke kraće preživjeti takva razdoblja, a da to ne ostavi ili ostavi, štetne posljedice na njih.

Tako je i sa ljubavi - neke mogu preživjeti kraće, a neke duže periode nebrige jednog ili oba partnera o njoj, ali na koncu, ne predugo.
Za zdravu biljku neophodni su dobri uvjeti i redovita njega. pogotovo u samom začetku i u kritičnim fazama njenog rasta i razvoja. 
Isto je i sa ljubavi. Postoje periodi u kojima se partneri više brinu o svom odnosu, periodi u kojima su mu više posvećeni i isto tako oni periodi kad su ljubav i odnos jaki i izdrže i one periode u kojima su partneri posvećeni nečemu drugome. Ali najbitnije je znati da periodi 'nebrige' ne mogu i ne smiju dugo trajati ako partneri žele da taj odnos potraje i uspije.

To traži dosta vremena i truda i nekada ljudi nit mogu niti žele ulagati toliko sebe u sve to, pa dolazi do prekida čak i dobrih odnosa, a za to su poslije ljudi skloni tražiti krivnju u svemu i svačemu sa strane. U stanju su pronalaziti tisuću izgovora i objašnjenja, međutim, činjenica je da se mnogi brakovi raspadnu upravo zato što partneri ne brinu dovoljno dobro jedno o drugome, što ne posvećuju dovoljno pažnje jedno drugome i kvaliteti njihovog odnosa i što međusobno poštovanje nestane negdje putem. POŠTOVANJE I OSVAJANJE VEĆ OSVOJENOG.

Nije uvijek bitna količina vremena posvećena tom odnosu, koliko kvaliteta tog vremena.
A kad se to vrijeme počne podrazumijevati kao i prisustvo partnera u njemu, počinju problemi, Počinje međusobno otuđivanje i okrivljavanje.

Pažnja koju si partneri međusobno posvećuju je nezaobilazna i jako bitna.
Međutim, često se pažnja i najbolje od sebe partneru pokazuje dok ga se osvaja a kasnije kad je osvajanje 'obavljeno', ljudi se opuste, prepuste i zapuste, kako sebe tako i njihov ljubavni odnos. I tu je greška. 

Dobro je da partneri znaju u svakoj fazi svoga braka uživati kako u njemu tako i jedno u drugom. NIKAKO SE NE PREPUSTITI SVAKODNEVNICI DO TE MJERE DA SVE DRUGO U NJOJ POSTANE BITNIJE OD TOG ODNOSA!

Kada se prestane davati dobro i najbolje od sebe u taj odnos, tada taj odnos prestane to dobro i najbolje uzvraćati njegovim partnerima.

- Ma koliki klišej bio, nikada se ne smije prestati biti dobar prema svom partneru.

- Treba osluškivati njegove potrebe i osjećaje (partnerove, bilo ženske bilo muške, partner se odnosi na oba spola!) 

- Razgovarati otvoreno jedno s drugim, o životu mimo odnosa (o ostalim segmentima života oba partnera) ali ponajviše uvijek i UVIJEK OD SVOG BRAKA STVARATI I NJEGOVATI OAZU MIRA, SIGURNOSTI I SREĆE.
Jer brak (zajednički život) treba biti 'mjesto' na kojem i u kojem se oba partnera dobro i sigurno osjećaju bez obzira na sve što im se događa u životu. Jedno drugome trebaju uvijek davati najbolje od sebe.

Greške nastaju kada se partneru daje najgore od sebe. kada se smatra da partner to neće zamjeriti i da je on tu da se pred njim onaj drugi može ogoliti na nagore.

Brak nikako nije mjesto gdje treba glumiti. Nee! Dapače! Brak je mjesto gdje čovjek treba moći uvijek iskreno reći i pokazati šta osjeća, ali to nikako ne znači uvijek pokazivati najgore od sebe. 
Nažalost, neki ljudi su naučeni da se doma mogu ponašati najgore i da im nitko to neće zamjeriti a i ako im zamjeri da će im i oprostiti. To su naučeni obrasci ponašanja iz djetinjstva kad se dijete uči ponašati i pred svojim roditeljima može raditi greške jer roditelj sve oprašta ili kasnije kad oponaša svoje roditelje u njihovom braku.

Bilo kako bilo, u odrasloj dobi čovjek treba znati razliku između svojih roditelja i svog partnera. Partner nije roditelj.

Isto tako mora znati da je njegova uloga u njegovom braku sasvim drugačija od uloge koju je imao u svojoj prvoj obitelji iz koje je izašao, onoj sa svojim roditeljima.

Partner je isključivo čovjekovom srcu bliska osoba s kojom se svjesno odabire ulazak u brak (ili zajednički život) i u njemu pokušavajući i dajući sve od sebe da taj život bude lijep i kao takav spokojno polazište svih ostalih njihovih puteva a u isto vrijeme, mjesto obostrane odgovornosti jednoga partnera prema drugome i truda da su oboje sretni.

Brak nije nešto što se obavi i onda se živi život sa strane. Neee. Zato mnogi brakovi pucaju.
Nekada ljudi možda jesu i ostajali u takvim brakovima bez ljubavi, nježnosti i pažnje ali danas na svu sreću sve manje.
Danas čovjek cijeni sebe i život koji ima a samim tim i sve što u svom životu stvori pa tako i brak. Život je svima 'postao' prekratak za trpiti loše pa i davati loše. Zato je dobro imati u vidu, da se jednom sklopljen brak ne podrazumijeva niti će sam po sebi opstati 'do kraja' života. Naprotiv. Trajat će do kraja svog života odnosno života odnosa, nakon kojeg partneri izlaze iz njega i svaki za sebe započinju novi.

Ako se ljudi vole i stalo im je jedno do drugoga i do tog odnosa (braka) onda je bitno zapamtiti da je odnos dar i da ga treba njegovati kao biljku s početka priče.

Na koncu, čovjek se nekada 'zaboravi' pa odjeću za izlaske zamjeni neformalnim udobnim primjercima odjeće u kojima se doma dobro osjeća. To je normalno. To je život. Jer čovjek koji drži do sebe i do odnosa. neće zaboraviti i na one trenutke posebnog sređivanja za partnera niti osvajanje istog.

MEĐUTIM, GORE OD TE BEZVEZNE ODJEĆE 'ZA PO KUĆI' JE AKO SE U SVAKODNEVNICU UVUČE 'PONAŠANJE ZA PO KUĆI' KOJIM SE PARTNERA ZAPOSTAVLJA, ZANEMARUJE I ZLOSTAVLJA.

Ako nekoga puno volite i želite ga u svom životu kao i ta osoba vas, onda je normalno da se prema njoj ponašate lijepo i ona prema vama. 

Kad vam je do nečega stalo, prema tome se ponašate najbolje što znate i umijete. Oko toga se trudite i u tome uživate. I to ne zaboravljate niti jednog dana vašeg života i života vašeg odnosa. Jer sve i da nestane ljubav, obostrano poštovanje ne smije.

Ljubav se njeguje i čuva dobrim i lijepim gestama.
NIŠTA DOBRO SE NIJE SAČUVALO LOŠIM, KAKO PONAŠANJEM, TAKO NI TRETIRANJEM, VEĆ SAMO DOBRIM. Ma šta dobrim, najboljim! 
Koliko vam je do nečega stalo, toliko dobra od sebe dajete, jer dobro se dobrim čuva, pa tako i ljubav koja je najveće dobro. I to ne treba nikada, ali nikada zaboraviti.

Zato je važno za zapamtiti da kada se 'ponašanje za po kući' izjednači sa 'odjećom za po kući' tada nastaju problemi u braku.
Bezveznu odjeću brak može preživjeti, ali najgore čovjekove osobine u istoj količini - NE.

'Moći biti ono što čovjek jeste' u braku nikako, ali nikako nije isključivo i isključivo ekskluzivno pokazivanje najgore verzije sebe, partneru.

Ako partneru stalno pokazujete najgore od sebe, otjerat ćete ga od sebe. Isto tako ne trebate niti trpiti nečije loše ponašanje. 
To najgore (pod velikim navodnicima) u svakom čovjeku, čovjeku služi kao nešto na čemu treba raditi na sebi da bi bio bolja osoba. a ne kao nešto čime treba 'mučiti' ni sebe ni druge.

Ljubav zaslužuje najbolje od nas,  jer samo tako i ono ne baš tako divno, postaje bolje. 
Ljubav isto tako sve mijenja na bolje, ali svjesnim radom i angažmanom na istom.

Ostatak u knjizi.

S ljubavlju,

Vaša Brigita