ZAŠTO PRIJATELJSTVA PUCAJU?

(Nastavak odlomka iz knjige, Vaša Brigita)

SVE NA OVOME SVIJETU IMA SVOJ POČETAK I KRAJ.



ZNAJUĆI TO, JAKO JE BITNO ULAGATI U SREDINU, JER SREDINA OBIČNO, NAJDUŽE TRAJE.



Dotičući se i analizirajući važnost prijateljstva u životu bilo kojeg čovjeka, neminovno je da se moramo dotaći i kraja jednog, možda jako bitnog sudionicima istog, prijateljstva te POSLJEDICA KOJE TAJ DOGAĐAJ OSTAVLJA NA ČOVJEKA.



BLISKOST između recimo dvoje ljudi, je nešto što označava i NIT KOJA TO DVOJE POVEZUJE.
Ta nit se obično prožima kroz živote oboje, i kada toga nestane u 'konzumaciji i izvedbi, realizaciji', sigurno da ostaju i posljedice, kraćeg ili duljeg trajanja.



Naglasila sam koje su to odlike jednog pravog prijateljstva te posebno sam istaknula važnost i težinu dvije a to su
ODANOST (LOJALNOST) I PODRŠKA.


Logično je da ako dođe do narušavanja ijedne od stavki, pogotovo ove dvije, prijateljstvo počinje pucati. Nerijetko se događa da si donedavno bliski prijatelji 'zabijaju nož u leđa', 'izdaju to prijateljstvo', te se počinju ponašati ne samo kao da nikada nisu ni bili prijatelji, već kao da su oduvijek 'neprijatelji'. S obzirom da se radi o ljudima među kojima je postojala bliskost i s obzirom da su jedno o drugom znali intimne 'tajne', jako često takvi razlazi budu obilježeni 'udarcima ispod pasa'.


I sama neravnoteža u 'davanju i primanju' često je uzrokom razilaženja dvoje bliskih ljudi, međutim postoji nešto što se zove PRIRODNI KRAJ PRIJATELJSTVA BEZ SVAĐA, NEPRIJATELJSTVA (neugodnih emocija)... To je jednostavno najčešći scenarij prekida prijateljstava.



             ZAŠTO SE TO DOGAĐA? KAKO TO RAZUMJETI I                                                             DOBRO  PODNIJETI?                                              

                                   ZAŠTO SE S GODINAMA ODNOSI MIJENJAJU?

Svi znamo da je život uobičajeno, relativno dug vremenski period pun raznih promjena koje zadese jednog čovjeka, počev od onih 'unutarnjih', do onih 'vanjskih' (preseljenje npr.).
Kako čovjek raste i razvija se, tako se mijenja i njegov način života, stil, te njegove potrebe i afiniteti. Samim tim, mijenja se i on sam.
Pažnja mu je na drugim stvarima, jako često se mijenja i moralna ljestvica ali i vrijedonosna.
ČOVJEK SE JEDNOSTAVNO MIJENJA I BEZ NEKIH VIDLJIVIH POTICAJA, DOVOLJNO JE I SAMO VRIJEME.
I sve te promjene u jednom trenutku počinju da se reflektiraju na cjelokupni život čovjeka, često u prvom redu, na njegove odnose, i to baš najbliže.

Ljudi jednostavno 'prerastaju' jedni druge, prestanu uživati u nečijem društvu, prestaju dobijati ono što im treba, postaju nezainteresirani davati sebe tome, jednostavno 'izađu iz tog odnosa'.



DOK JEDNI PRIJATELJI IZLAZE IZ VAŠEG ŽIVOTA, DRUGI PRIJATELJI ULAZE U VAŠ ŽIVOT.
ČESTO SU TO ILI LJUDI ZA KOJE NISTE MISLILI DA ĆE VAM BITI PRIJATELJI ILI ONI LJUDI KOJE TEK TREBATE UPOZNATI (ili svježe jeste).

                           

KAKO SE MIJENJAJU OKOLNOSTI, AKO TO PRATI I PROMJENA BLISKIH LJUDI U VAŠOJ OKOLINI, JAKO ČESTO REZULTIRA TIME DA NOVI LJUDI ULAZE U VAŠ ŽIVOT, I TO ONI KOJI ĆE PRATITI VAŠ NOVI ŽIVOTNI CIKLUS I VI NJIHOV.



Prekide prijateljstava potrebno je na ovakav način shvatiti jer to omogućuje lakše i bezbolnije prihvaćanje i ugodniji nastavak života.






Kroz sve gore navedeno, možemo zaključiti da KAKO ČOVJEK, FIZIČKI I PSIHIČKI SAZRIJEVA, TAKO SE MIJENJA I NJEGOV POGLED NA SVIJET A SAMIM TIM PROMJENE SE OČITUJU I NA SVIM POLJIMA NJEGOVOG ŽIVOTA. 

SUKLADNO TOME, MIJENJAJU SE INTERESI, ŽELJE, SNOVI, AMBICIJE, ONO ŠTO ČOVJEKA ISPUNJAVA, NAČIN ŽIVOTA, ODNOSI, VRIJEDNOSTI itd.

Dok je čovjek mlađi i emotivno 'nezreliji' (što dakako ima svojih prednosti!), uobičajeno na jedan način vrednuje stvari, i gradi odnose te reagira na njih. Za tu dob tipična je i FAZA IDEALIZIRANJA NASUPROT IZRAZITOM NEGATIVIZMU.



Kako odrasta, čovjek mijenja vlastite obrasce ponašanja i sam pristup drugim ljudima ali i rasplitu odnosa.


Za emotivno nezreliju dob, karakteristične su dramatične situacije vezane sa prekid u ovom slučaju prijateljstva, dramatično doživljavanje istoga, ukratko preemotivan način reagiranja makar nekad bio prekriven hladnoćom (jer je i ona sama pokazatelj unutarnje preemotivnosti).



Za emotivno zreliju dob, karakterističniji su mirniji razlazi među prijateljima, kolegama, poznanicima, jedno udaljavanje bez previše drame.
EMOTIVNO ZRELA DOB NE ZNAČI EMOTIVNU HLADNOĆU, VEĆ VEĆU KONTROLU EMOCIJA KOJE SE POKAZUJU I u većini slučajeva, trezveniji način gledanja na cijeli život i ono što ga čini.






Kako čovjek ulazi u 'stariju dob', sve manje ima potrebe za, ne pokazivanjem emocija, niti kontrolom nad njima, dapače, za tu dob karakteristično je 'OTKOČIVANJE KOČNICA', međutim gubi se, opet u većini slučajeva potreba za bavljenje onim stvarima koje više nemaju težinu u čovjekovom životu. Ljudi postaju svjesni s godinama (neki toga postanu ranije svjesniji od većine), da se grubo je reći, ali približava 'kraj života', i imaju potrebu to vrijeme 'koje im je preostalo' proživjeti u onome što im je prioritet.
Ovakav potez promjene funkcioniranja i davanja sebe u nešto, karakterističan je i za one ljude koje sam navela 'u zagradi, a to su oni koji ranije shvate 'kratkoću' života odnosno vrijenodti na koje ga žele trošiti, te se jako rano nauče živjeti u skladu sa time da cijene svoje vrijeme i sebe samoga.
Takvi ljudi su naizgled dobri sa svima, ali zapravo sami biraju s kime će biti bliski i koliko, te nemaju problem sa 'rezanjem odnosa' koji im ne odgovaraju više. Otvorenije ih prekidaju, bez potrebe za mržnjom, raspravama i dramatičnim 'odlascima'. Ti ljudi jednostavno takve stvari poslože prilično 'džentlmenski', i nastave 'kao da ništa nije bilo', dalje.






Kako emotivnu zrelost, određuje dob, tako je određuju i iskustva, te ono što čovjek nosi 'od rođenja' u sebi, a to je neki njemu svojstven način reagiranja na stvari, okolnosti.
Neminovan je utjecaj GENOTIPA I FENOTIPA i u ovoj čovjekovoj karakternoj osobini, ali i ono ŠTO ON SAM RAZVIJA TZV. SAMOODGOJEM, na osnov usvojenog, naučenog, viđenog, doživljenog i željenog.









Kao i sve u životu, i odnosi imaju svoju prirodu.
Neki traju dugo, neki kratko.
Neki zadiru u čovjeka duboko, neki ne.
Neki su mu od krucijalne važnosti, neki ne.
Neki su mu više bitni, neki manje.
Ali bez obzira na sve, svi oni prolaze kao i čovjek svoj PRIRODNI RAZVOJNI PUT.

Kad je čovjek svjestan da su svi ljudi jedinke, pojedinci za sebe i da sve ima svoju prirodu, i svoje 'zašto i zato', onda i jednostavnije i lakše, podnosi promjene koje i ti odnosi prolaze. Jer polazi prvo od sebe samoga.

       
Ostatak u knjizi






S ljubavlju,

Vaša Brigita