PRIJATELJ IZ SNOVA ILI NOĆNA MORA?

    (Odlomak iz skore, nove knjige, Vaša Brigita)

'EMOTIVNI KOD' © BRIGITA ČOLIĆ
'EMOTIVNA PALETA' © BRIGITA ČOLIĆ

PRIJATELJI SU SASTAVNI DIO ŽIVOTA SVAKOGA OD NAS. Ali šta zaista čovjek smatra pod time da mu je netko prijatelj?



Danas ćemo malo 'pričati' o tome koje to osobine pravi prijatelj ima te kako biramo prijatelje i njihovu svrhu u našem životu.






Ako malo razmislite, sjetit ćete se i mnogih ljudi za koje ste mislili da su vam prijatelji a zapravo, nisu to bili. Sjetit ćete se možda i onih koji su za vas to mislili.



'ŠTA' SU, odnosno 'TKO' SU TO ZAPRAVO PRIJATELJI?

Prva povezanost koju čovjek osjeti, je POVEZANOST S MAJKOM i to još dok je u majčinoj utrobi, odnosno sa roditeljima (tj. onima koji su u toj ulozi), a samim time,  PRVA POVEZANOST KOJU ČOVJEK 'DOBIJA' I OSTVARUJE SA DRUGIM OSOBAMA je POVEZANOST PO KRVNOJ (odnosno OBITELJSKOJ) OSNOVI.

Te ljude zovemo OBITELJ I RODBINA.

U naš život odmah 'po rođenju' ulaze i ljudi koji nisu u krvnom srodstvu s nama, međutim prve povezanosti, prva 'pravila', prve osjećaje i to one čvršće, i njihove kalupe čovjek doživljava i usvaja u svojoj i na svojoj obitelji.

Tu uči:

- kako se ljudi u svojim ulogama ponašaju jedni prema drugima


-usvaja određene životne vrijednosti od većeg ili manjeg značaja

- uviđa kako život i odnosi funkcioniraju, u tom njegovom mikro svemiru.

I otuda sve počinje.

Po mnogim znanstvenim zaključcima, (ali prije svega na osnov majčinog iskustva i doživljaja), dijete još u utrobi majke usvaja neke obrasce i sasvim je neosporan život djeteta u majčinoj utrobi i njegova 'komunikacija' sa majkom i vanjskim svijetom, ali ćemo se ovaj put zadržati na analizi od trenutka rođenja.



Po samom rođenju dijete ulazi u taj svoj mikro svijet koji će ga više manje naučiti svemu o životu, odnosno svim 'pravilima života' u istom, na osnov kojega će kasnije sam graditi svoj odrasli život, stalno iznova baždareći naučena i usvojena pravila, prihvaćajući ih ili odbacivajući (mijenjajući) sukladno potrebama svog života i svojim osobinama.

U svojoj obitelji, čovjek PO ROĐENJU NAJVIŠE UČI O BLISKOSTI. 

OD POČETKA ŽIVOTA, ČOVJEK VEĆINU STVARI USVAJA I UČI PO 'EMOTIVNOM SISTEMU' ODNOSNO 'OBRASCU' i NA OSNOV NJEGA.




EMOCIJE SU TE KOJE ČOVJEKU PRVE 'DAJU' LEKCIJE.



DIJETE KOMUNICIRA NA OSNOV EMOCIJA, EMOCIJAMA.



'Emocije su te koje dijete uče osnovama života.'

Ovisno o

- KOLIČINI LJUBAVI KOJU JE PRIMALO (DOBIJALO) OD MAJKE I OCA, OKOLINE,

-TE NAČINA NA KOJI SE TAJ PROCES ODVIJAO (RAZMJENE),

U MNOGOME OVISI (JA GA ZOVEM 'EMOTIVNI KOD' ©), KAKO DIJETE KASNIJE KORAČA KROZ ŽIVOT.

Na osnov toga takoreći ovisi cjelokupna EMOTIVNA PRIČA DJETETA KAO ODRASLE OSOBE.



Ovisno o tome kakvi su bili obrasci i načini davanja i primanja ljubavi te uvjeti istog, dijete će slijedivši ih kroz svoj odrasli život, na osnov njih, UČITI NOVE ŽIVOTNE LEKCIJE I ISPRAVLJATI ONO ŠTO 'NIJE VALJALO' ODNOSNO NIJE BILO ODGOVARAJUĆE ZA NJEGA KAO NOVO JEDINSTVENO BIĆE, ONAKVO KAKVO ONO JESTE.



SVAKI ČOVJEK NEŠTO PRIHVATI A NEŠTO ODBACI ŠTO JE USVOJIO I NAUČIO NA POČETKU SVOG ŽIVOTA.
Čak i kad je naizgled sve bilo 'savršeno' (po nekim standardima), nađe se nešto što baš osobi koja je iz te obitelji iznjedrila, ne odgovara. Zašto? ZATO ŠTO JE SVAKI ČOVJEK IPAK JEDINKA ZA SEBE I KAO TAKAV POSEBAN I PIŠE SVOJU ŽIVOTNU PRIČU.




Zahvaljujući tome, civilizacija napreduje, čovjek kao biće, raste i razvija se, podiže nivo svijesti i funkcioniranja svakim novim naraštajem, kako pojedinaca tako i cjelokupnog društva.

Vratimo se djetinjstvu i odnosima.


U obitelji u kojoj odrasta, dijete usvaja sva pravila, a kvaliteta života koju će kasnije ostvariti, velikim dijelom ovisi upravo o tome.



Kako tu 'ubacujemo' PRIJATELJE?






Pored osoba s kojima je krvno (ili u slučaju usvajanja obiteljski) vezan, čovjek jako brzo pokazuje potrebe ovisno o stupnju socijalizacije, kako i njega tako i okoline u kojoj odrasta, za OSOBAMA KOJE NISU KRVNO VEZANE S NJIM.




Upoznaje djecu u susjedstvu, vrtiću, školi, na igralištu...bilo gdje gdje se zatekne, dijete uglavnom uspostavlja neke kontakte sa drugim osobama, drugom djecom.






ODRASTANJEM I U ODRASLOJ DOBI, ČOVJEK ZNA DA MU PRIJATELJ MOŽE BITI I OSOBA S KOJOM JE KRVNO VEZAN I OSOBA S KOJOM NIJE, I DA TAJ ELEMENT UOPĆE NUŽNO NE ODREĐUJE RAZINU BLISKOSTI S NEKIM.


PRIJATELJE ČOVJEK BIRA SAM, OBIČNO SE NA NEKI NAČIN LJUDI OBOSTRANO 'IZABERU'.
NA OSNOV ČEGA?

-ZAJEDNIČKIH INTERESA?

-SLIČNIH MORALNIH I ETIČKIH KRITERIJA?
-SLIČNOG SVJETONAZORA?
-ILI PAK NEČEG TREĆEG?




Da, obično na osnovu nečeg trećeg A TO JE BLISKOST KOJU ČOVJEK S NEKIM OSJETI BILO PRVI PRVOM KONTAKTU, BILO KROZ NEKO VRIJEME KOJE S TOM OSOBOM KOMUNICIRA NA NEKI NAČIN, ali osnova je PRIRODNA BLISKOST IZMEĐU DVOJE LJUDI.



Da biste bili s nekim prijatelj, nije uopće nžno da pripadate istom svjetonazoru, da imate isti način života, da istim načinom i tempom rastete kroz života, dapače, ništa od toga zapravo nije preduvjet ali često je neki od tih kriterija ipak zadovoljen, jer se ljudi upoznaju obično tamo gdje ih baš to nešto poveže (afinitet ka nečem).


Ipak i na tom mjestu, obično bude još puno ljudi, ali se prijateljstvo, i to pravo, stvori samo među nekima jer se upravo bliskost ne osjeti i ne razvije sa svima.



PRIJATELJI SU LJUDI KOJI OPLEMENJUJU NAŠE ŽIVOTE. MI NJIMA I ONI NAMA.



PRIJATELJI SU OSOBE SA KOJIMA SE MOŽE I PUNO ŠUTJETI I PUNO PRIČATI I I JEDNO I DRUGO, IMA SMISLA.



PRIJATELJI SU OSOBE KOJE RAZUMIJU I ONO ŠTO KAŽEMO I ONO ŠTO NE KAŽEMO.



PRIJATELJI SU OSOBE S KOJIMA PROLAZIMO I NAJLJEPŠE I NAJTEŽE TRENUTKE ŽIVOTA.



PRIJATELJI SU OSOBE NA KOJE SE MOŽEMO OSLONITI.



PRIJATELJI SU OSOBE KOJE S NAMA KORAČAJU KROZ ŽIVOT, I MI KROZ NJIHOV, I PROSTO NAM I ZBOG TOGA ČINE TAJ ISTI ŽIVOT, PROSTO SU DIO NJEGA.



Šta su onda odlike pravih prijatelja (čim su pravi, da su dobri se podrazumijeva, jer u suprotnom, nisu prijatelji)?





Vratimo se na početak priče. Kad se čovjek rodi on usvaja:

-osnovna pravila života
-obrasce odnosa i funkcioniranja
-vrijedonosnu ljestvicu

i sukladno tome, u odrasloj dobi, gradi odnose, kako obiteljske, tako poslovne, poznaničke, pa tako i na osnov svega i PRIJATELJSKE.

OVISNO O TOME, OVISIT ĆE I ODGOVOR NA OVO PITANJE.
Ipak, ako se držimo univerzalnog zlatnog standarda, onda znamo šta su to 

ODLIKE PRAVOG PRIJATELJA:


- NEUVJETOVANA, PRIRODNA, SPONTANA BLISKOST KOJA SE NEMA POTREBE OBJAŠNJAVATI i najčešće se niti ne objašnjava 

- DOBRO OSJEĆANJE UZ TU OSOBU i 

- POTICANJE NA DOBRO OSJEĆANJE UZ BITNU STAVKU, BEZ PRISILE I UZ RAZUMIJEVANJE KADA TAKO NIJE (ovo ovisi o karakterima osoba)

- POTICANJE NA DOBRE STVARI U ŽIVOTU (dakako, ovo ovisi o vrijedonosnoj ljestvici svakog pojedinca) 

- POTICANJE NA POZITIVAN NAPREDAK 

- POTICANJE NA POZITIVAN RAST 

- UKLJUČIVANJE OSOBE U ONO U ŠTA SE OSOBU ŽELI UKLJUČITI I REZULTAT UVIJEK BUDE JOŠ LJEPŠE OSJEĆANJE (sve obostrano, spontano, prirodno)

- PRIRODNO RAZMIŠLJANJE O OSOBI TIJEKOM VREMENA 

i ono možda mnogima najvažnije a to su

- LOJALNOST (ODANOST)
- PODRŠKA KADA TREBA ( A UVIJEK TREBA!, smile)!



Ako se sad zadržimo na ove dvije, najvažnije stavke, shvaćamo i šta su zapravo prijatelji, i čemu prijateljstva služe.



Netko će reći da su prijatelji 'osobe s kojima se može napiti', 'igrati nogomet', 'gledati tekma', 'ići na koncerta', 'glupirati po gradu', 'slušati istu muziku', 'navijati za isti sportski klub', 'jer su roditelji radili skupa ili se porodično družili'... Nabrajati se može unedogled, i mnogo toga će ovisiti o dobi i zrelosti osoba.
Ipak, pravi prijatelji su osobe KOJE ISPUNJAVAJU KATEGORIJU BLISKOSTI I OVE DVIJE STAVKE A TO SU LOJALNOST (ODANOST) I PODRŠKA U ŠTO VIŠE BLIŽE DO UVIJEK, BROJA SLUČAJEVA.

Sasvim je jasno da čovjek ima potrebu za raznim ljudima u svom životu ( i to je varijabilno i ovisi o svemu ranije navedenome), i da te potrebe uopće nemaju veze sa onim što pravi prijatelji uistinu jesu i daju.
S nekim se jednostavno vrijeme provodi i lijepo je, ima svoju pozitivnu svrhu, ali OSOBE NA KOJE SE RAČUNA DA SU UVIJEK TU UZ NAS, smatramo PRAVIM PRIJATELJIMA.




Najgori udarac po prijateljstvo JESTE UPRAVO NEISPUNJAVANJE OVIH STAVKI 'KAD ZATREBA'.
NELOJALNOST I NEPRUŽANJE PODRŠKE (NEKADA I NIJE STVAR ISPUNJAVANJE NEKOG ZAHTJEVA, VEĆ BIVANJE OSOBE TU I RAZUMIJEVANJE TE OBJAŠNJENJE 'ZAŠTO I KAKO', ISTINOM).
.

Bitna stavka koje se također želim dotaći jeste 'OSJEĆANJE I NAPREDAK U ŽIVOTU'.



I to u mnogome ovisi o karakteru i osobnim ambicijama svakog pojedinca, te načinu života, ali univerzalno gledajući, JAKO JE BITNO DA JE
- PRIJATELJ OSOBA KOJA VAS 'DIŽE I RAZUMIJE', te
- OSOBA UZ KOJU POZITIVNO NAPREDUJETE U ŽIVOTU.

Ako vas netko moderno je reći, 'puni negativnom energijom' (nije izjednačeno sa dijeljenjem briga i problema, naprotiv!), ako vas 'koči i sputava' u životu, onda to nije 'prijatelj iz snova, nego noćna mora'. Bez obzira što možda neke osobe jesu sklonije negativizmu, i stagnaciji u životu, univerzalno gledajući, ako ne vodi ka dobru, i nije dobro.

PRIJATELJI SU OBITELJ.
OBITELJ KOJA SAM ČOVJEK STVARA OD SEBI BLISKIH LJUDI.
SA KRUGOM POVJERENJA UNUTAR NJE.

SA RAZUMIJEVANJEM, DUBOKIM SUOSJEĆANJEM I BIVANJEM JEDNIH UZ DRUGE BEZ OBZIRA NA SVE.

Ali sa mogućim 'rokom trajanja' tih odnosa, kao na kraju krajeva, nažalost i svega drugoga u životu.

Ostatak u knjizi



Ljubi Vas Vaša Brigita!